ZA SVIJET

 
 
 
 

OKOLIŠ 

cattle grazing rainforest

slashing and burning

soil erosion

Proizvodnja mesa, mlijeka i jaja dobivenih od životinja, drugim riječima; uzgoj stoke i peradi, čini veliki pritisak na okoliš. Izmet koji nastaje od farmskih životinja zagađuje našu vodu završava i konačnici mora. Dodatno, uzgoj stoke odgovoran je za jedan od glavnih izvora ugljičnog dioksida, te je jedini i najveći izvor metana i dušičnog oksida koji se oslobađa u atmosferu. Ovi plinovi imaju glavnu ulogu u globalnom zatopljenju.

Zbog činjenice kako se većina hrane dane životinjama na farmama iskoristi za metaboličke procese životinje kao i za rast kostiju i slično, a samo mali udio hrane se pretvara u mišićno tkivo, tj. meso. Zbog toga je potrebna velika površina zemljišta kako bi se proizvelo dovoljno hrane za samo mali komad mesa. Između ostalog, to vodi povećanoj potrošnji fosilnih goriva kroz uporabu poljoprivrednih strojeva što opet vodi povećanoj razini stakleničkog plina ugljičnog dioksida koji se oslobađa izgaranjem fosilnog goriva. Mnoga zemljišta koja se koriste za ispašu stoke i uzgoj monokulturnih usjeva su tla koja su nekad bila kišne šume, uništene sječom i paljenjem. Te su metode odgovorne za većinu globalnog gubitka kišnih šuma, a paljenjem se dodatno oslobađa ugljični dioksid koji uništava šumu koja bi ga inače mogla apsorbirati. Stoga se sječa i paljenje mogu promatrati kao uzrok nastanka dvostruke štete klimi.

Monokulturni usjevi i pretjerana ispaša glavni su uzroci erozije tla i gubitka plodnosti zemlje. Daljnji problem prouzrokovan proizvodnjom mesa je enormna količina potrebne vode, koja je osim za navodnjavanje usjeva potrebna i kao pitka voda za same životinje: za proizvodnju 1 kg govedine potrebno je u prosjeku 25000 litara vode. Za 1 kg rajčice potrebno je 290 litara, a za proizvodnju 1 kg soje 4800 litara. Važno je napomenuti kako soja sadrži više proteina od govedine.