2022
Note: For the most actual and detailed information, visit Good Food Institute:

ZA SVIJET

 
 
 
 

DOBROBIT ŽIVOTINJA / PRAVA ŽIVOTINJA

injured pig

hen slaughterhouse

sows in metal stalls

sows in metal stalls

Preko 65 milijardi životinja zakolje se svake godine diljem svijeta samo zbog hrane (što čak ne uključujući morske životinje). Industrijski uzgoj životinja koji životinjama ne omogućava niti osnovne potrebe jedini je način proizvodnje tako ogromne količine mesa. Doživotno ograničena mogućnost kretanja, tama, sakaćenje bez anestezije i problemi koji nastaju selektivnim uzgojem su cijena koju bića sposobna osjetiti bol i strah moraju platiti kako bi osigurala tu količinu mesa. Neizreciva brutalnost prema životinjama dokumentirana je bezbroj puta tijekom njihovog transporta i u klaonicama.

Razlučivanje kako su životinje osjećajna bića, zadnjih je godina doprinijelo promjeni stava prema načinu na koji se životinje uzgajaju. Vrlo je vjerojatno kako slijedeća generacija jednostavno neće prihvatiti praksu kao što su uzgoj u baterijskim kavezima, pojedinačnim uzgojnim kavezima, ili transport živih životinja. Slijedeće generacije će možda u potpunosti okrenuti leđa klanju životinja. Etološke studije (istraživanja ponašanja životinja) pokazuju nam kako su mnoge životinje, obzirom na svijest, inteligenciju i sposobnosti osjećanja boli, razvijenije od neke ljudske novorođenčadi.

Neke od najokrutnijih metoda intenzivnog uzgoja su one koje koriste najinteligentnije i najdruštvenije domaće životinje, na primjer, svinje. Rasplodne krmače, ženke svinje koje moraju “proizvesti” prasce za proizvodnju svinjetine, ograničene su na pojedinačne metalne odjeljke koji su praktički iste veličine kao njihova tijela. Onemogućeno im je okretanje, nemaju stelje na golom betonskom podu i mogu samo stajati ili pokušati leći. Kanalić izravno iza krmače čini uklanjanje otpada jednostavnijim. Takvo ograničavanje i izolacija su mučenje za ove visoko društvene životinja. Ozljede do kojih dolazi često uključuju inficirane i natečene zglobove, papke i kožu, a koje nastaju trljanjem krmače o šipke ili od vlastitog izmeta. Krmače se mogu odmarati samo na stražnjim nogama – pognute glave, poluzatvorenih ili potpuno zatvorenih očiju, one „tuguju“ kako su to nazvali istraživači životinjskog ponašanja.

Velika većina kokoši nesilica drži se u uskim baterijskim kavezima s drugim kokošima. Kavezi su naslagani jedni povrh drugih. U nekim zemljama kokoš ima prostora veličine otprilike jednog A4 papira, i stoji na golom žičanom podu, a u nekim drugim zemljama čak i manje prostora. Za piliće normalno i neophodno ponašanje, kao što su širenje krila, češanje, mogućnost pronalaska mirnog mjesta za nesmetano nesenje jaja i uzmicanje od agresije drugih kokoši nasilno je potisnuto tijekom cijelog života kokoši u takvom obliku uzgoja.

Transport živih životinja, koji ponekad uključuje putovanje preko pola svijeta, nemar i brutalnost u klaonicama, tajno snimljen sadizam prema životinjama: Sve to i više od toga pokazuje nam da način na koji mi danas koristimo životinje kako bi nahranili sebe uzrokuje ogromnu količinu jada i patnje bezbrojnim stvorenjima