|
Proizvodnja mesa, mlijeka i jaja dobivenih od životinja, drugim
riječima; uzgoj stoke i peradi, čini veliki pritisak na okoliš.
Izmet koji nastaje od farmskih životinja zagađuje našu vodu završava
i konačnici mora. Dodatno, uzgoj stoke odgovoran je za jedan od
glavnih izvora ugljičnog dioksida, te je jedini i najveći izvor
metana i dušičnog oksida koji se oslobađa u atmosferu. Ovi plinovi
imaju glavnu ulogu u globalnom zatopljenju.
Zbog činjenice kako se većina hrane dane životinjama na farmama
iskoristi za metaboličke procese životinje kao i za rast kostiju
i slično, a samo mali udio hrane se pretvara u mišićno tkivo,
tj. meso. Zbog toga je potrebna velika površina zemljišta kako
bi se proizvelo dovoljno hrane za samo mali komad mesa. Između
ostalog, to vodi povećanoj potrošnji fosilnih goriva kroz uporabu
poljoprivrednih strojeva što opet vodi povećanoj razini stakleničkog
plina ugljičnog dioksida koji se oslobađa izgaranjem fosilnog
goriva. Mnoga zemljišta koja se koriste za ispašu stoke i uzgoj
monokulturnih usjeva su tla koja su nekad bila kišne šume, uništene
sječom i paljenjem. Te su metode odgovorne za većinu globalnog
gubitka kišnih šuma, a paljenjem se dodatno oslobađa ugljični
dioksid koji uništava šumu koja bi ga inače mogla apsorbirati.
Stoga se sječa i paljenje mogu promatrati kao uzrok nastanka dvostruke
štete klimi.
Monokulturni usjevi i pretjerana ispaša glavni su uzroci erozije
tla i gubitka plodnosti zemlje. Daljnji problem prouzrokovan proizvodnjom
mesa je enormna količina potrebne vode, koja je osim za navodnjavanje
usjeva potrebna i kao pitka voda za same životinje: za proizvodnju
1 kg govedine potrebno je u prosjeku 25000 litara vode. Za 1 kg
rajčice potrebno je 290 litara, a za proizvodnju 1 kg soje 4800
litara. Važno je napomenuti kako soja sadrži više proteina od
govedine.
|
